Dječak od osam godina gledao je očevo ubojstvo. Nije plakao. Pamtio je lica. Ovo je priča o čovjeku koji je postao najstrašniji revolveraš Zapada – Pistol Pete.
Kansas, 1868. Obična noć. Osamogodišnji Frank stoji pred svojom kućom i gleda krupna čovjeka s revolverima. Njegov otac, vojnik koji je preživio krvavi građanski rat, upravo je pao na zemlju. Nije se ni trgnuo.
Dječak nije vrisnuo. Nije potrčao. Samo je stajao. I pamtio.
Pamtio je svaku bradu. Svaki ožiljak. Svaki pogled pod šeširom.
Te su noći ljudi koje su zvali "Regulatori" hladnokrvno ubili njegova oca. Nitko nije očekivao da će taj dječak jednog dana postati najopasniji čovjek na američkoj granici. Nitko nije znao da je te noći, u njegovim malim plavim očima, rođena zavjera.
Obiteljski prijatelj, čovjek po imenu Mose Beaman, nije mu donio utjehu. Donio mu je oružje. Stari mornarički revolver. I rekao je samo jednu rečenicu:
"Vježbaj."
I Frank je vježbao.
Svaki dan. Kišilo ili sunčalo. Zimi i ljeti. Vježbao je dok njegove ruke nisu postale brže od vlastite sjene. Dok je s dvanaest godina mogao sjahati konja u punom galopu i s dva pucnja raznijeti glavu zvečarki. Dok mu pištolj nije postao produžetak kosti.
S petnaest godina dojahao je u vojnu utvrdu Fort Gibson. Mlad, mršav, bez riječi. Vojnici su se smijali. Zatim je izašao na streljanu.
Pogađao je metu za metom. Lijevom rukom. Desnom rukom. Dok su profesionalni vojnici – ljudi koji su ratovali protiv Indijanaca – stajali u šoku. Pukovnik Copinger prišao mu je, skinuo šešir i pričvrstio mu značku za gađanje.
"Od sada", rekao je, "ti si Pistol Pete."
Ali Frank nije tražio slavu. Nije tražio priznanje.
Tražio je lica.
I krenuo je na put.
Kroz Indijanski teritorij, kroz Oklahomu, kroz Missouri – godinama je jahao za ljudima koji su mu ubili oca. Jednog po jednog, pronalazio ih je. Svatko od njih, kad bi vidio onaj hladni pogled, prvi bi posegnuo za oružjem.
I svatko je pao.
Do kasnih 1880-ih više nije bilo nijednog živog čovjeka s one noći. Frank Eaton namirio je dug. Svako lice koje je upamtio kao preplašeni dječak – svako je dobilo svoj odgovor.
No ono što dolazi poslije još je nevjerojatnije.
Jer Frank nije postao hladnokrvni ubojica. Postao je kauboj. Kovač. Izviđač. Čovjek koji je bacao novčić u zrak i pogađao ga prije nego što padne. Doživio je devedeset i sedmu godinu. Nosio je napunjene revolvere sve do zadnjeg dana. I kad su ga u devedesetima pitali da pokaže potez – i dalje je bio brži od sjenke.
A ono najčudnije? Frank Eaton nije umro kao zaboravljeni starac. Postao je besmrtan. Njegov lik – visok, mršav, s brkovima i dva revolvera u kaišu – 1923. godine usvojili su studenti državnog sveučilišta Oklahoma kao svoju maskotu. I danas, više od 70 godina nakon njegove smrti, "Pistol Pete" jaše na svakoj utakmici. Pleše na svakoj paradi. Živi u svakom djetetu koje nosi njegovu zastavu.
Frank Eaton preminuo je 8. travnja 1958. u 97. godini. Do posljednjeg je dana sjedio na trijemu svoje kuće u Perkinsu, Oklahomi, s revolverom u krilu. Kad su ga pitali boji li se smrti, nasmijao se i rekao:
"Zašto bih? Već sam odavno pobijedio."
Njegovo tijelo počiva na groblju Fairlawn u Stillwateru. Ali Pistol Pete nikada nije otišao.
Jer neke priče ne završavaju smrću. Neke priče jašu zauvijek.
---
Kraj.
Kansas, 1868. Obična noć. Osamogodišnji Frank stoji pred svojom kućom i gleda krupna čovjeka s revolverima. Njegov otac, vojnik koji je preživio krvavi građanski rat, upravo je pao na zemlju. Nije se ni trgnuo.
Dječak nije vrisnuo. Nije potrčao. Samo je stajao. I pamtio.
Pamtio je svaku bradu. Svaki ožiljak. Svaki pogled pod šeširom.
Te su noći ljudi koje su zvali "Regulatori" hladnokrvno ubili njegova oca. Nitko nije očekivao da će taj dječak jednog dana postati najopasniji čovjek na američkoj granici. Nitko nije znao da je te noći, u njegovim malim plavim očima, rođena zavjera.
Obiteljski prijatelj, čovjek po imenu Mose Beaman, nije mu donio utjehu. Donio mu je oružje. Stari mornarički revolver. I rekao je samo jednu rečenicu:
"Vježbaj."
I Frank je vježbao.
Svaki dan. Kišilo ili sunčalo. Zimi i ljeti. Vježbao je dok njegove ruke nisu postale brže od vlastite sjene. Dok je s dvanaest godina mogao sjahati konja u punom galopu i s dva pucnja raznijeti glavu zvečarki. Dok mu pištolj nije postao produžetak kosti.
S petnaest godina dojahao je u vojnu utvrdu Fort Gibson. Mlad, mršav, bez riječi. Vojnici su se smijali. Zatim je izašao na streljanu.
Pogađao je metu za metom. Lijevom rukom. Desnom rukom. Dok su profesionalni vojnici – ljudi koji su ratovali protiv Indijanaca – stajali u šoku. Pukovnik Copinger prišao mu je, skinuo šešir i pričvrstio mu značku za gađanje.
"Od sada", rekao je, "ti si Pistol Pete."
Ali Frank nije tražio slavu. Nije tražio priznanje.
Tražio je lica.
I krenuo je na put.
Kroz Indijanski teritorij, kroz Oklahomu, kroz Missouri – godinama je jahao za ljudima koji su mu ubili oca. Jednog po jednog, pronalazio ih je. Svatko od njih, kad bi vidio onaj hladni pogled, prvi bi posegnuo za oružjem.
I svatko je pao.
Do kasnih 1880-ih više nije bilo nijednog živog čovjeka s one noći. Frank Eaton namirio je dug. Svako lice koje je upamtio kao preplašeni dječak – svako je dobilo svoj odgovor.
No ono što dolazi poslije još je nevjerojatnije.
Jer Frank nije postao hladnokrvni ubojica. Postao je kauboj. Kovač. Izviđač. Čovjek koji je bacao novčić u zrak i pogađao ga prije nego što padne. Doživio je devedeset i sedmu godinu. Nosio je napunjene revolvere sve do zadnjeg dana. I kad su ga u devedesetima pitali da pokaže potez – i dalje je bio brži od sjenke.
A ono najčudnije? Frank Eaton nije umro kao zaboravljeni starac. Postao je besmrtan. Njegov lik – visok, mršav, s brkovima i dva revolvera u kaišu – 1923. godine usvojili su studenti državnog sveučilišta Oklahoma kao svoju maskotu. I danas, više od 70 godina nakon njegove smrti, "Pistol Pete" jaše na svakoj utakmici. Pleše na svakoj paradi. Živi u svakom djetetu koje nosi njegovu zastavu.
Frank Eaton preminuo je 8. travnja 1958. u 97. godini. Do posljednjeg je dana sjedio na trijemu svoje kuće u Perkinsu, Oklahomi, s revolverom u krilu. Kad su ga pitali boji li se smrti, nasmijao se i rekao:
"Zašto bih? Već sam odavno pobijedio."
Njegovo tijelo počiva na groblju Fairlawn u Stillwateru. Ali Pistol Pete nikada nije otišao.
Jer neke priče ne završavaju smrću. Neke priče jašu zauvijek.
---
Kraj.
Dječak od osam godina gledao je očevo ubojstvo. Nije plakao. Pamtio je lica. Ovo je priča o čovjeku koji je postao najstrašniji revolveraš Zapada – Pistol Pete.
Kansas, 1868. Obična noć. Osamogodišnji Frank stoji pred svojom kućom i gleda krupna čovjeka s revolverima. Njegov otac, vojnik koji je preživio krvavi građanski rat, upravo je pao na zemlju. Nije se ni trgnuo.
Dječak nije vrisnuo. Nije potrčao. Samo je stajao. I pamtio.
Pamtio je svaku bradu. Svaki ožiljak. Svaki pogled pod šeširom.
Te su noći ljudi koje su zvali "Regulatori" hladnokrvno ubili njegova oca. Nitko nije očekivao da će taj dječak jednog dana postati najopasniji čovjek na američkoj granici. Nitko nije znao da je te noći, u njegovim malim plavim očima, rođena zavjera.
Obiteljski prijatelj, čovjek po imenu Mose Beaman, nije mu donio utjehu. Donio mu je oružje. Stari mornarički revolver. I rekao je samo jednu rečenicu:
"Vježbaj."
I Frank je vježbao.
Svaki dan. Kišilo ili sunčalo. Zimi i ljeti. Vježbao je dok njegove ruke nisu postale brže od vlastite sjene. Dok je s dvanaest godina mogao sjahati konja u punom galopu i s dva pucnja raznijeti glavu zvečarki. Dok mu pištolj nije postao produžetak kosti.
S petnaest godina dojahao je u vojnu utvrdu Fort Gibson. Mlad, mršav, bez riječi. Vojnici su se smijali. Zatim je izašao na streljanu.
Pogađao je metu za metom. Lijevom rukom. Desnom rukom. Dok su profesionalni vojnici – ljudi koji su ratovali protiv Indijanaca – stajali u šoku. Pukovnik Copinger prišao mu je, skinuo šešir i pričvrstio mu značku za gađanje.
"Od sada", rekao je, "ti si Pistol Pete."
Ali Frank nije tražio slavu. Nije tražio priznanje.
Tražio je lica.
I krenuo je na put.
Kroz Indijanski teritorij, kroz Oklahomu, kroz Missouri – godinama je jahao za ljudima koji su mu ubili oca. Jednog po jednog, pronalazio ih je. Svatko od njih, kad bi vidio onaj hladni pogled, prvi bi posegnuo za oružjem.
I svatko je pao.
Do kasnih 1880-ih više nije bilo nijednog živog čovjeka s one noći. Frank Eaton namirio je dug. Svako lice koje je upamtio kao preplašeni dječak – svako je dobilo svoj odgovor.
No ono što dolazi poslije još je nevjerojatnije.
Jer Frank nije postao hladnokrvni ubojica. Postao je kauboj. Kovač. Izviđač. Čovjek koji je bacao novčić u zrak i pogađao ga prije nego što padne. Doživio je devedeset i sedmu godinu. Nosio je napunjene revolvere sve do zadnjeg dana. I kad su ga u devedesetima pitali da pokaže potez – i dalje je bio brži od sjenke.
A ono najčudnije? Frank Eaton nije umro kao zaboravljeni starac. Postao je besmrtan. Njegov lik – visok, mršav, s brkovima i dva revolvera u kaišu – 1923. godine usvojili su studenti državnog sveučilišta Oklahoma kao svoju maskotu. I danas, više od 70 godina nakon njegove smrti, "Pistol Pete" jaše na svakoj utakmici. Pleše na svakoj paradi. Živi u svakom djetetu koje nosi njegovu zastavu.
Frank Eaton preminuo je 8. travnja 1958. u 97. godini. Do posljednjeg je dana sjedio na trijemu svoje kuće u Perkinsu, Oklahomi, s revolverom u krilu. Kad su ga pitali boji li se smrti, nasmijao se i rekao:
"Zašto bih? Već sam odavno pobijedio."
Njegovo tijelo počiva na groblju Fairlawn u Stillwateru. Ali Pistol Pete nikada nije otišao.
Jer neke priče ne završavaju smrću. Neke priče jašu zauvijek.
---
Kraj.
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Hrvatski
