_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?
Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.
Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.
Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.
U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.
Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.
Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.
Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.
*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.
Bog te blagoslovio!
_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?
Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.
Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.
Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.
U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.
Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.
Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.
Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.
*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.
Bog te blagoslovio!
About
Termini e Condizioni
Privacy
Advertisment
DMCA
Gmaps
Rewards
Refunds
APP
Developers
Croatian
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Chech
Afganistan
